Najlepsa pesma- Solomonova

Najlepša pesma: francuski ekvivalent jednog hebrejskog superlativa, čija forma je bila sačuvana u tradicionalnom naslovu Pesma nad pesmama (Cantique des Cantiques, tj. Pesma pesama).



Ona i on, dijalog zaljubljenih


( Ona )
Poljubi me usnama svojim!
Jer tvoja milovanja bolja su no
vino,
bolja od mirisa tvojih miomirisa.
Tvoja osoba je jedan miris pročišćeni.
Zbog tog su djevojke zaljubljene
u tebe.
Privuci me k sebi, potrčimo.
Kralj me uvodi u odaju svoju:
»Budimo sretni i radosni čarom
tvojim.«
Slavimo tvoja milovanja više
nego vino.
To je s punim pravom što su one
zaljubljene u tebe.
Ja sam crna, ali sam dražesna,
kćeri jeruzalemske,
kao što su šatori tamne dlake,
kao zavjese raskošne.
Ne pridajite pažnju ako sam
tamnoputa,
ako me je sunce opalilo.
Moja su me braća naličila:
stavila me nadzirati vinograde;
svoj vlastiti vinograd, ja nisam
sačuvala .
Ta objasni mi , ti kojeg ljubim,
gdje ti napasaš, gdje odmor imaš
u podne,
da se ne bih doimala pokraj stada
tvojih drugara onom što juri za momcima.
»Ako ti to ne znaš, ti , najljepša od
žena , iziđi na trag stoke
i napasaj svoje kozice blizu boravišta
(On)
Jednoj ždrjebici raskošne kočije,
ja te uspoređujem, družice moja.
Dražesni su tvoji obrazi među
uvojcima,
tvoj vrat u vijencima.
Uvojke od zlata smo ti načinili s umetcima od srebra.
(Ona)
Odavde gdje kralj je u svojoj branjevini,
moj nard širi miomiris svoj1 .
Moj je dragi za mene jedna vrećica mirhe:
među mojim dojkama on provodi noć .
Moj je dragi jedan grozd kane
u vinogradu Kozjeg izvora.
(On)
Kako si ti lijepa, družice moja,
kako si lijepa!
Tvoje su oči golubice!
(Ona)
Kako ti si lijep, moj dragi;
koliko dražestan!
Kako je ozelenio naš ležaj!
Grede naše doma su borovi,
a naše oplate, smreke.
Ja sam jedan narcis iz Ravnice,
jedan ljiljan iz doline .
(On)
Kao ljiljan među kupinama,
takva je moja družica među
djevojkama.
(Ona)
Kao jabukovo stablo u sred drveća
šumskog, takav je moj moj mili
među mladićima.
U njegovoj sjeni, po svojoj želji,
ja sjedam;
i plod je njegov sladak nepcu mojem.
On me uvodi u kabare ,
ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav.
Okrijepite me kolačima od grožđa;
poduprite me jabukama:
jer, ja sam bolesna od ljubavi.
Njegova ljevica je pod mojom
a njegova me desnica me steže!
(On)
Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske,
gazelama ili srnama poljskim:
Ne budite, ne budite Ljubavi moje
prije no što to ona ne poželi.

Evo ga, dolazi


(Ona)
Ja čujem, dragi moj!
Evo ga: on dolazi! Skačući
preko visova,
poskakujući preko brijegova,
moj dragi je kao gazela
ili srnino jelenče.
Evo ga: on se zaustavlja iza
našeg zida;
on pogleda kroz okno;
on vreba kroz rešetke.
Moj dragi pjeva i kaže meni:
»Ustaj, ti, družice moja,
lijepa moja, i otiđimo.
Jer evo zima prolazi;
kiša prestaje, ona odlazi.
Cvijeće se vidi po zemlji;
doba pjesme stiže;
i glas se grlice u kraju
našem čuje.
Smokvik dozrijeva svoj zeleni plod
i loze u pupoljcima već mirišu.
Ustaj, ti, družice moja,
lijepa moja, i pođi.
Moja golubice u udubini jedne stijene,
najskrovitijoj u hridini,
pokaži mi svoje lice,
daj da čujem tvoj glas;
jer, ugodan je tvoj glas,
i tvoje lice dražesno.«
»Pohvatajmo lisce,
male lisice
koje pustoše po vinogradu,
dok je još u pupoljcima vinograd
naš !«
Moj je dragi moj, i njegova sam ja,
koji pase među ljiljanima ,
odavde nek' dan otpočine
i nek' sjene pobjegnu,
vrati se! ti, budi kao,
dragi moj, gazela ili srnino jelenče,
na visovima odjelitim

Ona sanja kako ga traži i nalazi


(Ona)
Na mom krevetu, tijekom noći,
ja tražim onog koga ljubim.
Ja ga tražim, ali ga ne susrećem.
Moram se dići i obići grad;
na ulicama i trgovima,
tražiti onog koga ljubim.
Ja ga tražim, ali ga ne susrećem.
Oni me susreću, stražari koji
obilaze grad:
»Vidjeste li onog kojeg ljubim ja«
Tek što sam ih mimoišla
kad sretoh onog kojeg ljubim.
Ja ga hvatam i neću ga pustiti
dok ga ne uvedem k majci svojoj,
u odaju one koja me začela:
» Ja vas zaklinjem, kćeri
jeruzalemske,
gazelama ili poljskim srnama:
ne budite, ne budite Ljubavi1 moje .
prije no što sama ne ushtjedne.«
»Tko je taj koji se uspinje iz pustinje
kao da je u dimnom stupu
isparen iz mirhe i *tamjana ,
svim prahom iz uvoza«
Evo njegove nosiljke - one
Solomonove- okružene sa 60
junaka između junaka Izraelovih,
svi vični maču,
upućeni i bojeve,
svaki sa svojim mačem o svom
bedru za zakloniti se odnoćnog užasa.
Kralj Solomon sebi je načinio jednu
nosiljku:
od drveta iz Libana
on je dao načiniti njene upornjake ;
od srebra , njen potporanj;
od zlata, svoje sjedište;
od purpura,1 njenu unutrašnjost,
zaljubljeno izrađen od kćeri
Jeruzalema.
Iziđite diviti se, kćeri *Siona,
kralju Solomonu,
s krunom kojom ga ovjenčava
njegova majku
na dan njegove svadbe:
u dan kad je biće njegovo radosno.
(On)
Kako si ti lijepa, drugo moja!
Kako si lijepa!
Tvoje su oči golubice pod velom
tvojim.
Tvoja kosa je kao stado koza
koje se sjuri niz planinu Galaad .
Tvoji su zubi kao stado za striženje
koje se uspinje iz perionice:
svi imaju blizanca
nitko ih razlikovati ne može.
Kao jedna skerletna vrpca tvoje su
usnice,
i tvoje jezik ljubak je.
Kao kriška nara tvoja je
sljepoočnica
ispod vela tvoga.
Kao Kula Davidova tvoj je vrat,
građen za ratni plijen:
tisuću je štitova tu obješeno,
sve vrste oklopa od junaka .
Tvoje su dvije dojke kao
jelenčeta dva,
blizanci jedne gazele;
koji minu između ljiljana.
Odavde nek' dan otpočine
i nek' sjene pobjegnu,
ja ću otići na brdo mirhom posuto
i na brijeg tamjanom obvijen .
Ti si sva lijepa, družice moja!
Manjka, nikakvog ti nemaš!
Sa mnom, iz Libana, o zaručnice,
sa mnom, iz Libana ti ćeš doći;
spustit ćeš se s vrha Amana,
s vrha Senira i Hermona ,
iz skrovđišta lavljih i planina gdje
Ti me izluđuješ, sestro moja, o
zaručnice,
ti me izluđuješ već i samo jednim od
samo jednim od tvojih đerdana.
Kako su tvoja milovanja lijepa,
sestro moja, o zaručnice!
Što su tvoja milovanja bolja
od vina,
i miris tvojih miomirisa
nego svi balzami!
Tvoje usne liju nektar,
o zaručnice;
med i mlijeko su pod tvojim
jezikom;
a miris tvoje odjeće
je kao dah Libana.
Ti si jedan vrt zakračunan,
sestro moja, o zaručnice;
jedan izvor1 zaključan,
jedan zdenac zapečačen!
Tvoji su izdanci raj
od narova,
s probranim plodovima;
kana s nardom2 ,
od narda i šafrana,
od cimetove kore i cimeta,
mirhe i aloje ,
sa svim najdivnijim mirisima.
(Ona)
Ja sam jedan vodoskok iz vrtova,
jedno vrelo žustrih voda,
kojima buja Liban!
Probudi se, Akvilone! Dođi, Otane !
Učini da zamiriši moj vrt,
i da njegovi mirisi poteku!
Da moj dragi dođu u vrt svoj
i jede plodove probrane!
(On)
Dođu u moj vrt, sestro moja, o zaručnice;
ja berem svoju mirhu s mirisom
ja jedem svoje saće s medom
ja pijem svoje vino s mlijekom

» Jedite, druzi;
pijte, opijte se, mili !«

Ona mu otvara svoja vrata, ali prekasno


(Ona)
Ja spavah, ali ja se budim:
ja čujem svoga dragog koji kuca!
»Otvori mi, sestro moja, družice,
moja golubice, savršena;
jer, moja je glava puna rose;
moje kovrdže, kapi noćnih.«
» Ja sam skinula košulju svoju:
kako! zar je bijah i odjenulađ
Ja sam oprala noge svoje: kako!
zar sam ih uprljala«
Moj dragi pruža ruku kroz otvor ;
a, moja se utroba pokreće.
Ja se dižem otovoriti svom dragom!
A, s mojih ruku teče mirha,
i moji prsti od tečne mirhe,
na jabučicama zasuna .
Ja, ja otvaram dragom svom!
Ali, moj se dragi okrenuo,
on je prošao.
Izvan sebe ja izlazim njegovim
ja ga tražim ali ga ne nalazim;
ja ga zovem on mi ne odgovara.
Oni me susreću, stražari koji obilaze
gradom;
oni me udaraju, oni me ranjavaju;
oni skidaju s mene moj ogrtač1,
čuvari bedema.
Ja vas zaklinjem, kćeri Jeruzalema:
Susretnete li dragog mog,
objasnit ćete li mu
Da sam bolesna od ljubavi!

Onaj kojeg ti miluješ, što ima više
no drugi
o najljepša od žena
Onaj kojeg ti ljubiš
što ima više nego
drugi jedan,
da nas ti tako zaklinješ
(Ona)
Moj je dragi svijetao i ružičast,
on je naočitiji no deset tisuća.
Njegova je glava od finoga zlata.
Njegove kovrdže su od od palme
grozdaste, crne kao gavran.
Njegove su oči kao golubice na
okolo voda,
pere se u mlijeku,
slijećući na rub školjke
vodoskoka.
Njegovi su obrazi kao cvijetnjak
mirisni
koji daje mirise .
Njegove su usne ljiljani
s kojih mirha teče.
Njegove su ruke narukvice
od zlata orešene topazima.
Njegov je trbuh jedna pločica od
slonovače pokrivena safirima ,
njegove su noge stubovi od
alabastra osovljeni na soklove
od finoga zlata.
Njegovo je lice kao Liban:
to je biser, kao što su borovi.
Njegovo nepce je slast sama;
i svem njegovom biću stremi
želja.
Takav je moj dragi, takav je moj
drug,
kćeri jeruzalemske!

Kamo je otišao dragi tvoj,
o najljepša od ženađ
Kud se uputio tvoj mili,
da ga potražimo s tobomđ
(Ona)
Moj dragi silazi u vrt svoj,
u cvijetnjake mirišljive,
za napasti u vrtu
i brati ljiljane .
Ja sam mojeg dragog, i moj je dragi
moj,
on koji napasa među ljiljanima.

Slika ljubljene


(On)
Ti si lijepa, družice,
kao Tirsa ,
dražesna kao Jeruzalem,
nevjerojatna kao te stvari znamenite.
Okreni od mene svoje oči,
jer me one začaravaju.
Tvoja kosa je kao stado koza
koje se sjuri iz Galaada .
Tvoji su zubi kao stado ovaca
koje se uspinje s pranja:
sve imaju blizance,
nitko ih iščupati ne može.
Kao kriška nara
tvoja je sljepoočnica
ispod tvoga vela.
Šezdeset su kraljice,
a 80 gospodarice,
a djevojke su bezbrojne .
Ona je jedinstvena, moja golubica,
moja savršena.
Ona je jedina za svoju majku,
sjajna za onu koja ju rodi.
Djevojke ju gledaju: one ju vide sretnom;
kraljice i gospodarice:
one pjevaju svoj hvalospjev:
»Tko je Ona koja sine kao Zora,
lijepa kao Luna,
sjajna poput Sunca,
divna kao te stvari znamenite«
U vrt orahov ja silazim
za diviti se mladicama iz klanca,
za vidjeti da li trs pupa,
da li narovi cvatu.
(Ona)
prije neg' shvatih, želja posjedne me
u kočiju kraj princa moga.

»Vrati, vrati se, Sulamitko!
Vrati, vrati se, da te se mi
nagledamo!«
(On)
Kako biste vi promatrale Sulamitku
Kao u jednom kadrilu!
Kako su lijepe tvoje noge u sandalama,
kćeri plemenitaša.
Obrisi tvojih bokova su
kao kolutovi,
djelo ruku majstorskih.
Tvoj pupak je jedna kupa u polumjesecu:
nek' miješanja ne uzmanjka.
Tvoj je trbuh kao hrpa pšenice
obrubljena ljiljanima.
Tvoje dvije dojke su kao dva jelenčića,
blizanci jedne gazele.
Tvoj je vrat kao kula od slonovače.
Tvoje su oči kao jezera u Hešbonu,
uz Pučka vrata .
Tvoj nos je kao Kula Libanska ,
straža pred Damaskom.
Tvoja glava na tvom tijelu kao
a njene kovrdže su kao purpur:
jedan je kralj uvezan njenim
Kako si ti lijepa, i kako si dražesna,
ljubavi, kćeri prekrasna!
Tvoj je stas usporediv onom u palme;
a tvoje dojke, grozdovima.
Ja kažem: » Moram se popeti na,
da uhvatim njene grane«:
Da tvoje dojke budu kao grozdovi jednog trsa,
a miris iz tvoje nosnice
kao jabuke,
a tvoje nepce kao vino čuveno
(Ona)
idući ravno dragom mom,
tekući u usne spavaču.

Sreća biti ljubljen


(Ona)
Ja sam svojeg dragog i zanos je
njegov mnome izazvan.
Dođi, dragi moj; iziđimo u polje;
provedimo noć u Selu;
zarana, u vinograde,
pođimo gledati da li trsje pupa,
da li se pupoljak otvara,
da li narovi cvatu.
Ondje ću ti svoja milovanja podariti.
Jabuke ljubavi šire svoj miris;
a u našim ponudama su sve vrste
plodova probranih:
novih, starih također, dragi moj, ja ih
čuvam za tebe.
Što ti nisi uistinu bratom mojim,
othranjen na prsima moje majke!
Ja bih te napolju susrela, ja bih te zagrlila:
a ljudi me međutim prezreli ne bi.
Ja bih te povela; uvela bih te k svojoj majci.
Ti bi me uputio;
ja bih te mirisnim vinom pojila,
mojim sokom od narova.
Njegova ljevica pod mojom glavom,
a desnica me njegova steže!
(On)
» Ja vas to zaklinjem, kćeri
ne budite , ne budite Ljubavi moje
prije no što sama to ushtjedne.«

Ljubav je jednako jaka kao i Smrt


» Tko se to uspinje iz pustinje,
oslonjen o svog dragog«
(Ona)
- Pod jabukom ja te budim:
ondje gdje bijaše zatrudnjela, tebe
zanijela majka tvoja,
ondje gdje bi zatrudnjela ona koja te
stavi meni kao biljeg na srce moje,
kao pečat na moju ruku.
Jer:
Jaka kao Smrt jest Ljubav;
neumoljiva kao Pakao jest Ljubomora;
njeni plamenovi su žestoki plamenovi:
udar groma svetog .
Velike Vode1 ne bi mogle ugasiti Ljubav
i Rijeka ga potopila ne bi.
Kad bi netko dao sve imanje svoje
kuće u zamjenu za ljubav,
sigurno bi prezreli njega.
» Mi imamo jednu sestru. Ona je
malena:
ona nema dojke.
Što ćemo učiniti za našu sestru
u dan kad se bude govorilo o njoj
Da ona bijaše jedan bedem,
mi bismo na njemu sagradili jedno
krunište od srebra.
Da ona bijaše jednim vratima,
mi bismo ih zatvorili jednom daskom
borovom.«
- Ja zar sam bedem
i moje dojke uistinu kule?
Tad sam ja u njegovim očima
kao ona koja susreće mir.
(On)
Solomon ima jedan vinograd u Baal-Hamonu.
On daje vinograd nadzornicima.
Svaki ulaže za njegov plod
tisuću srebrenjaka.
Moj vinograd je na mom raspolaganju.
Tisuće su tvoje, Solomone, ali 200
onima koji mu nadgledaju plod.
Ti koji si sjeo u sred vrtova,
drugovi su pažljivi glasu tvom;
daj mi čuti:
(Ona)
»Poteci, dragi moj! I budi sličan ti
gazeli ili jelenčiću srninu,
na visovima mirisnim.«