FK Partizan - godina nulta
27. avgusta 2003. godine u Njukaslu, Milivoje Ćirković postigao je istorijski gol (šifra "'ajmo Milivoje") sa bele tačke i uveo Partizan u Ligu šampiona. Od tog trenutka do danas, čini se da je u istoriji "crno-belih" prošlo najmanje nekoliko decenija, a ne samo 4 godine. Od osvajanja tri boda u grupi LŠ, takmičenja sa Real Madridom, Portom i Olimpikom iz Marselja do tavorenja u Meridian ligama i igranju mečeva pred nekoliko stotina gledalaca, očigledno je kratak put. Partizan u novu sezonu ulazi sa potpuno promenjenim timom, bez iskusnih ljudi na ključnim izvršnim funkcijama, bez budžeta i, najverovatnije, bez navijača. Prvo iskušenje za tim Miroslava Đukića u sezoni 2007/08 je ekipa Zrinjski, koja "crno-bele" očekuje u prvom kolu kvalifikacija za Kupa UEFA.
Ko je kriv za za posrtanje FK Partizan poslednjih godina? "Lopovi" u Upravi, igrači koji ne znaju da cene dres koji nose, navijači koji rade sve drugo sem što navijaju, nestručni treneri, mediji koji gledaju kako da iz ove situacije izvuku maksimum za sebe, političari koji odlažu privatizaciju i prave anarhiju u ionako nesređenoj oblasti ili "popularni" tajkuni koji vladaju iz senke, a da toga uglavnom nismo ni svesni?
"LOPOVSKA UPRAVA"
Svako je nevin dok se ne dokaže suprotno. Trebalo bi da ovo važi za sve ljude, pa tako i za generalnog sekretara FK Partizan, Žarka Zečevića. Nesumnjivo je da, kada neko na funkciji provede 22 godine, nauči da vešto prikriva tragove i sklapa prijateljstva i odnose koji ga čuvaju u stresnim situacijama. Biti bogat samo po sebi nije dovoljno da bi neko bio proglašen (i optužen) kriminalcem. To je jednako očekivanjima da se desi "6. oktobar". Neke stvari su završene, propuštena je šansa i potpuno je gubljenje vremena baviti se i dalje transferima Vokrija u Tursku, citiranjem neozbiljnih pisanja ljudi koji su sada ostali bez dela vlasti i moći. Ali, postoje stvari i događaji na kojima mora da se insistira. Jedna od njih je ona sramna utakmica sa Makabijem Petah Tikvom, i ako je istina da je za nameštanje utakmice potrebno najmanje troje ljudi, neka istražni organi izaberu sa ovog spiska nekog ko će potvrditi da je utakmica zaista prodata:
Pantić, Emeghara (Grubješić), Bajić, Mirković, Lomić, Brnović (Tomić), Nađ, Radović (Boja), Vukčević, Odita, Radonjić i Vladimir Vermezović.
Ako se to ne dokaže, Zečević je nevin i navijači svoj gnev moraju da ispolje na nekom drugom. Nema čoveka koji može da se bavi kriminalnim radnjama dvadeset godina, a da za to vreme ne napravi grešku. Ako nije napravio grešku, onda nije kriminalac, bez obzira što "svi znaju" drugačije. To da li je nečija ćerka sada devojka bivšeg muža sadašnje žene bivšeg trenera ili zašto je najbolji prijatelj direktorovog sina sada glavni čovek za transfere u Partizanu i da li trener navija za Crvenu zvezdu ili da li će se graditi novi stadion... totalno je nebitno.
Slučaj sportskog direktora Nenada Bjekovića je mnogo jednostavniji i minuli rad ovde nema nikakav značaj. Čovek koji je u Partizan doveo "bugarskog Bebeta" Asena Nikolova nema nikakvo moralno pravo da učestvuje u radu višestrukog prvaka raznih zemalja na našim prostorima. Sadašnja "krnja" Uprava koja pokušava da stvori kakve-takve uslove za takmičenje u novoj sezoni zavisila je od dobre volje jednog čoveka da svoj odmor na Zlatiboru prekine na kratko i obezbedi legitimitet Skupštinskom i Upravnom odboru. Isti čovek već godinama pokušava da trenira bilo koga – od Škotske do Grčke. I nikako ne uspeva. Njegove trenerske zasluge za španski fudbal su velike, za Partizan osamdesetih godina takođe, ali zasluge trenutno nisu bitne. Potrebni su ljudi koji su spremni da ulože svoj novac, a da ga možda ne dobiju nazad. Ljudi koji su spremni da trpe gnev zbog loših rezultata i prodaje igrača, ali i ljudi koji će imati plan i viziju, i koji znaju kada će se "muka" isplatiti i Partizan opet vratiti na vrh. Tako nešto ne može da se radi iz Španije. Ako su Gordan Petrić i Ivan Tomić rešili da svoju budućnost vežu za Partizan i Srbiju i ako su spremni da "ginu" za drugi ulazak kluba u Ligu šampiona u istoriji (u bliskoj budućnosti), treba im dati maksimalnu podršku i pomoć u svakoj situaciji.
TRANSFERI
Na prvi pogled sve je jasno – ako nema rezultata, kriv je trener, ako nema para, kriva je Uprava. Nije teško istražiti zašto nema para. U normalnoj situaciji (i u normalnoj zemlji) klub se finansira iz više izvora: od prodaje ulaznica i pretplatnih karata, transfera igrača, sponzorskih ugovora i poslovnih ulaganja kluba. U slučaju Partizana, prodaja ulaznica kao stavka finansiranja postoji samo jednom ili dva puta tokom sezone, pretplatne ulaznice su odavno zaboravljene, a i ulaz na većinu mečeva je besplatan, sponzorski ugovori su tu više da popune budžet a manje da se na njima prave planovi o "proleću u Evropi", poslovna ulaganja uvek su trn u oku svima kada nema sportskih rezultata. Dakle, transferi igrača... Na sajtu transfermarkt.de postoje podaci o transferima svih Partizanovih igrača u periodu koji istražujemo. Iako oni nisu potpuno pouzdani (a u nekim slučajevima podataka ni nema), na osnovu obavljenih transfera u poslednje 4 godine primećuju se razne zanimljivosti.
SEZONA 2003/04 u plusu 18.000.000 evra
Najvredniji transferi: Danko Lazović u Fejnord za 7 miliona evra, Zvonimir Vukić u Šahtjor za 4,7 miliona, Igor Duljaj u Šahtjor za 4 miliona, Andrija Delibašić u Maljorku za 1,8 miliona i Saša Ilić u Seltu za 500.000.
SEZONA 2004/05 je bez pravih i preciznih podataka
Prodati su Vlada Ivić u Borusiju Menhengladbah, Ivica Iliev u Mesinu. Doveden je Nenad Brnović iz Zete.
SEZONA 2005/06 +6.650.000e
Transfer Saše Ilića u Galatasaraj za 2 miliona i Simona Vukčevića u Saturn za 4 miliona.
SEZONA 2006/07 +465.000e
Jedini značajan transfer je prelazak Miroslava Radovića u Legiju za 800.000 hiljada
SEZONA 2007/08 +7.100.000e
Odlazak Obiore Odite u Al Ain za 1 milion, Nikole Gulana u Fjorentinu za 2,5 miliona i Milana Lole Smiljanića za nepotvrđenih 3 miliona evra u Espanjol.
TRENERI
Od Lige šampiona do danas, Partizan su trenirali Lotar Mateus, Vlada Vermezović, Jirgen Reber, Miodrag Ješić i Miroslav Đukić. Za to vreme, osvojeno je jedno prvenstvo i izborena dva učešća u ligi Kupa UEFA. O Mateusovim trenerskim kvalitetima i danas se pričaju anegdote, ali Nemac je uspeo da svoje nedostatke harizmom potisne u drugi plan i ostvari cilj koji je do sada, za sve naše klubove, ostao san. Vermezović je malo toga promenio u igri Partizana u odnosu na vreme Ljubiše Tumbakovića, ali poraz od Makabija Petah Tikve je takva crna mrlja u istoriji Partizana da sve trenerske kvalitete bivšeg reprezentativnog halfa stavlja u drugi plan. Jirgen Reber bio je karta spasa Nenada Bjekovića, a u trenutku odlaska Nemca iz kluba izgledalo je da je bivši trener Herte svačiji, samo ne Bjekovićev. Taktička lutanja i pogrešne procene mogućnosti igrača kojima raspolaže, koštala bi mesta na klupi i mnogo poznatije i uspešnije trenere nego što je bio Reber. Miodrag Ješić je posebna priča. Legendarni fudbaler, kao trener je imao odlične rezultate u više klubova, ali posle dva mandata na klupi Partizana vrlo teško je reći kako je do tih rezultata stigao. Miroslav Đukić je kao trener početnik dobio priliku da Partizan povede u novu sezonu, verovatno najtežu u poslednjih nekoliko decenija. Po svim realnim procenama ovaj tim će se po kvalitetu boriti za treće mesto u Meridian Super ligi. Za Partizan je, naravno, sve osim borbe za titulu neuspeh.
IGRAČI
Prošle godine je za 350.000 evra iz Vojvodine doveden mladi reprezentativac Ljubiša Vukelja. Sada je na transfer listi. Ove godine igrači dolaze u Partizan za 50.000 evra i to je očigledno maksimum koji klub sebi može da dozvoli. Ako je ključna stavka u budžetu za novu sezonu prodaja kapitena Lole Smiljanića u Espanjol, onda je jasno da za neke skuplje i afirmisanije igrače jednostavno nema novca. Ko zna, možda neko od pojačanja u ovoj sezoni zaista iznenadi i donese kvalitet koji je preko potreban ovom timu. Kostur tima činiće Darko Božović, Antonio Rukavina i Stevan Jovetić. Svi ostali boriće se za mesto u startnih jedanaest. Jedini previd ili neuspeh Partizana za sada u ovom prelaznom roku je propuštena prilika da se u klub dovede sin legendarnog Zorana Čave Dimitrijevića, Miloš. Prosto je neverovatno da je Grenobl imao jače adute od "crno-belih". Miloš je mogao da bude faktor oko koga bi se ujedinili i stari i novi navijači Partizana i značajan adut u popravljanju atmosfere.
TRANSFERI
Na prvi pogled sve je jasno – ako nema rezultata, kriv je trener, ako nema para, kriva je Uprava. Nije teško istražiti zašto nema para. U normalnoj situaciji (i u normalnoj zemlji) klub se finansira iz više izvora: od prodaje ulaznica i pretplatnih karata, transfera igrača, sponzorskih ugovora i poslovnih ulaganja kluba. U slučaju Partizana, prodaja ulaznica kao stavka finansiranja postoji samo jednom ili dva puta tokom sezone, pretplatne ulaznice su odavno zaboravljene, a i ulaz na većinu mečeva je besplatan, sponzorski ugovori su tu više da popune budžet a manje da se na njima prave planovi o "proleću u Evropi", poslovna ulaganja uvek su trn u oku svima kada nema sportskih rezultata. Dakle, transferi igrača... Na sajtu transfermarkt.de postoje podaci o transferima svih Partizanovih igrača u periodu koji istražujemo. Iako oni nisu potpuno pouzdani (a u nekim slučajevima podataka ni nema), na osnovu obavljenih transfera u poslednje 4 godine primećuju se razne zanimljivosti.
SEZONA 2003/04 u plusu 18.000.000 evra
Najvredniji transferi: Danko Lazović u Fejnord za 7 miliona evra, Zvonimir Vukić u Šahtjor za 4,7 miliona, Igor Duljaj u Šahtjor za 4 miliona, Andrija Delibašić u Maljorku za 1,8 miliona i Saša Ilić u Seltu za 500.000.
SEZONA 2004/05 je bez pravih i preciznih podataka
Prodati su Vlada Ivić u Borusiju Menhengladbah, Ivica Iliev u Mesinu. Doveden je Nenad Brnović iz Zete.
SEZONA 2005/06 +6.650.000e
Transfer Saše Ilića u Galatasaraj za 2 miliona i Simona Vukčevića u Saturn za 4 miliona.
SEZONA 2006/07 +465.000e
Jedini značajan transfer je prelazak Miroslava Radovića u Legiju za 800.000 hiljada
SEZONA 2007/08 +7.100.000e
Odlazak Obiore Odite u Al Ain za 1 milion, Nikole Gulana u Fjorentinu za 2,5 miliona i Milana Lole Smiljanića za nepotvrđenih 3 miliona evra u Espanjol.
TRENERI
Od Lige šampiona do danas, Partizan su trenirali Lotar Mateus, Vlada Vermezović, Jirgen Reber, Miodrag Ješić i Miroslav Đukić. Za to vreme, osvojeno je jedno prvenstvo i izborena dva učešća u ligi Kupa UEFA. O Mateusovim trenerskim kvalitetima i danas se pričaju anegdote, ali Nemac je uspeo da svoje nedostatke harizmom potisne u drugi plan i ostvari cilj koji je do sada, za sve naše klubove, ostao san. Vermezović je malo toga promenio u igri Partizana u odnosu na vreme Ljubiše Tumbakovića, ali poraz od Makabija Petah Tikve je takva crna mrlja u istoriji Partizana da sve trenerske kvalitete bivšeg reprezentativnog halfa stavlja u drugi plan. Jirgen Reber bio je karta spasa Nenada Bjekovića, a u trenutku odlaska Nemca iz kluba izgledalo je da je bivši trener Herte svačiji, samo ne Bjekovićev. Taktička lutanja i pogrešne procene mogućnosti igrača kojima raspolaže, koštala bi mesta na klupi i mnogo poznatije i uspešnije trenere nego što je bio Reber. Miodrag Ješić je posebna priča. Legendarni fudbaler, kao trener je imao odlične rezultate u više klubova, ali posle dva mandata na klupi Partizana vrlo teško je reći kako je do tih rezultata stigao. Miroslav Đukić je kao trener početnik dobio priliku da Partizan povede u novu sezonu, verovatno najtežu u poslednjih nekoliko decenija. Po svim realnim procenama ovaj tim će se po kvalitetu boriti za treće mesto u Meridian Super ligi. Za Partizan je, naravno, sve osim borbe za titulu neuspeh.
IGRAČI
Prošle godine je za 350.000 evra iz Vojvodine doveden mladi reprezentativac Ljubiša Vukelja. Sada je na transfer listi. Ove godine igrači dolaze u Partizan za 50.000 evra i to je očigledno maksimum koji klub sebi može da dozvoli. Ako je ključna stavka u budžetu za novu sezonu prodaja kapitena Lole Smiljanića u Espanjol, onda je jasno da za neke skuplje i afirmisanije igrače jednostavno nema novca. Ko zna, možda neko od pojačanja u ovoj sezoni zaista iznenadi i donese kvalitet koji je preko potreban ovom timu. Kostur tima činiće Darko Božović, Antonio Rukavina i Stevan Jovetić. Svi ostali boriće se za mesto u startnih jedanaest. Jedini previd ili neuspeh Partizana za sada u ovom prelaznom roku je propuštena prilika da se u klub dovede sin legendarnog Zorana Čave Dimitrijevića, Miloš. Prosto je neverovatno da je Grenobl imao jače adute od "crno-belih". Miloš je mogao da bude faktor oko koga bi se ujedinili i stari i novi navijači Partizana i značajan adut u popravljanju atmosfere.
_________________
"Čovek srcem ispravno vidi..suštinsko je oku nevidljivo."