BANJA LUKA

MOM GRADU

Banajluko ti dole daleko,
na Vrbasu toj predivnoj rijeci.
Gradom svoje mladosti te zovem,
i o tebi često pričam djeci.

Tebe krase ti parkovi cvjetni,
Šehitluci spomenik, što stoji.
Kastel kula iz starih vremena,
zelenilo i po kafić koji.

Zaljubljeni tu se često nađu,
rađaju se i ljubavi nove.
Moje srce tiho mi šapuće
pođi gradu, koji te još zove.

Banjaluko ti srce Krajine,
vječno u mom srcu ti ostade.
Sa ponosom uvijek svima kažem,
najljepši si na svijetu grade.

s ljubavlju jednažena