| | Pesma nad pesmama... | |
| | Autor | Poruka |
---|
Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:37 am | |
| Najlepsa pesma- Solomonova
Najlepša pesma: francuski ekvivalent jednog hebrejskog superlativa, čija forma je bila sačuvana u tradicionalnom naslovu Pesma nad pesmama (Cantique des Cantiques, tj. Pesma pesama).
Ona i on, dijalog zaljubljenih
( Ona ) Poljubi me usnama svojim! Jer tvoja milovanja bolja su no vino, bolja od mirisa tvojih miomirisa. Tvoja osoba je jedan miris pročišćeni. Zbog tog su djevojke zaljubljene u tebe. Privuci me k sebi, potrčimo. Kralj me uvodi u odaju svoju: »Budimo sretni i radosni čarom tvojim.« Slavimo tvoja milovanja više nego vino. To je s punim pravom što su one zaljubljene u tebe. Ja sam crna, ali sam dražesna, kćeri jeruzalemske, kao što su šatori tamne dlake, kao zavjese raskošne. Ne pridajite pažnju ako sam tamnoputa, ako me je sunce opalilo. Moja su me braća naličila: stavila me nadzirati vinograde; svoj vlastiti vinograd, ja nisam sačuvala . Ta objasni mi , ti kojeg ljubim, gdje ti napasaš, gdje odmor imaš u podne, da se ne bih doimala pokraj stada tvojih drugara onom što juri za momcima. »Ako ti to ne znaš, ti , najljepša od žena , iziđi na trag stoke i napasaj svoje kozice blizu boravišta (On) Jednoj ždrjebici raskošne kočije, ja te uspoređujem, družice moja. Dražesni su tvoji obrazi među uvojcima, tvoj vrat u vijencima. Uvojke od zlata smo ti načinili s umetcima od srebra. (Ona) Odavde gdje kralj je u svojoj branjevini, moj nard širi miomiris svoj1 . Moj je dragi za mene jedna vrećica mirhe: među mojim dojkama on provodi noć . Moj je dragi jedan grozd kane u vinogradu Kozjeg izvora. (On) Kako si ti lijepa, družice moja, kako si lijepa! Tvoje su oči golubice! (Ona) Kako ti si lijep, moj dragi; koliko dražestan! Kako je ozelenio naš ležaj! Grede naše doma su borovi, a naše oplate, smreke. Ja sam jedan narcis iz Ravnice, jedan ljiljan iz doline . (On) Kao ljiljan među kupinama, takva je moja družica među djevojkama. (Ona) Kao jabukovo stablo u sred drveća šumskog, takav je moj moj mili među mladićima. U njegovoj sjeni, po svojoj želji, ja sjedam; i plod je njegov sladak nepcu mojem. On me uvodi u kabare , ali njegov stijeg iznad mene je Ljubav. Okrijepite me kolačima od grožđa; poduprite me jabukama: jer, ja sam bolesna od ljubavi. Njegova ljevica je pod mojom a njegova me desnica me steže! (On) Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske, gazelama ili srnama poljskim: Ne budite, ne budite Ljubavi moje prije no što to ona ne poželi. | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:38 am | |
| Evo ga, dolazi
(Ona) Ja čujem, dragi moj! Evo ga: on dolazi! Skačući preko visova, poskakujući preko brijegova, moj dragi je kao gazela ili srnino jelenče. Evo ga: on se zaustavlja iza našeg zida; on pogleda kroz okno; on vreba kroz rešetke. Moj dragi pjeva i kaže meni: »Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i otiđimo. Jer evo zima prolazi; kiša prestaje, ona odlazi. Cvijeće se vidi po zemlji; doba pjesme stiže; i glas se grlice u kraju našem čuje. Smokvik dozrijeva svoj zeleni plod i loze u pupoljcima već mirišu. Ustaj, ti, družice moja, lijepa moja, i pođi. Moja golubice u udubini jedne stijene, najskrovitijoj u hridini, pokaži mi svoje lice, daj da čujem tvoj glas; jer, ugodan je tvoj glas, i tvoje lice dražesno.« »Pohvatajmo lisce, male lisice koje pustoše po vinogradu, dok je još u pupoljcima vinograd naš !« Moj je dragi moj, i njegova sam ja, koji pase među ljiljanima , odavde nek' dan otpočine i nek' sjene pobjegnu, vrati se! ti, budi kao, dragi moj, gazela ili srnino jelenče, na visovima odjelitim | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:38 am | |
| Ona sanja kako ga traži i nalazi
(Ona) Na mom krevetu, tijekom noći, ja tražim onog koga ljubim. Ja ga tražim, ali ga ne susrećem. Moram se dići i obići grad; na ulicama i trgovima, tražiti onog koga ljubim. Ja ga tražim, ali ga ne susrećem. Oni me susreću, stražari koji obilaze grad: »Vidjeste li onog kojeg ljubim ja« Tek što sam ih mimoišla kad sretoh onog kojeg ljubim. Ja ga hvatam i neću ga pustiti dok ga ne uvedem k majci svojoj, u odaju one koja me začela: » Ja vas zaklinjem, kćeri jeruzalemske, gazelama ili poljskim srnama: ne budite, ne budite Ljubavi1 moje . prije no što sama ne ushtjedne.« »Tko je taj koji se uspinje iz pustinje kao da je u dimnom stupu isparen iz mirhe i *tamjana , svim prahom iz uvoza« Evo njegove nosiljke - one Solomonove- okružene sa 60 junaka između junaka Izraelovih, svi vični maču, upućeni i bojeve, svaki sa svojim mačem o svom bedru za zakloniti se odnoćnog užasa. Kralj Solomon sebi je načinio jednu nosiljku: od drveta iz Libana on je dao načiniti njene upornjake ; od srebra , njen potporanj; od zlata, svoje sjedište; od purpura,1 njenu unutrašnjost, zaljubljeno izrađen od kćeri Jeruzalema. Iziđite diviti se, kćeri *Siona, kralju Solomonu, s krunom kojom ga ovjenčava njegova majku na dan njegove svadbe: u dan kad je biće njegovo radosno. (On) Kako si ti lijepa, drugo moja! Kako si lijepa! Tvoje su oči golubice pod velom tvojim. Tvoja kosa je kao stado koza koje se sjuri niz planinu Galaad . Tvoji su zubi kao stado za striženje koje se uspinje iz perionice: svi imaju blizanca nitko ih razlikovati ne može. Kao jedna skerletna vrpca tvoje su usnice, i tvoje jezik ljubak je. Kao kriška nara tvoja je sljepoočnica ispod vela tvoga. Kao Kula Davidova tvoj je vrat, građen za ratni plijen: tisuću je štitova tu obješeno, sve vrste oklopa od junaka . Tvoje su dvije dojke kao jelenčeta dva, blizanci jedne gazele; koji minu između ljiljana. Odavde nek' dan otpočine i nek' sjene pobjegnu, ja ću otići na brdo mirhom posuto i na brijeg tamjanom obvijen . Ti si sva lijepa, družice moja! Manjka, nikakvog ti nemaš! Sa mnom, iz Libana, o zaručnice, sa mnom, iz Libana ti ćeš doći; spustit ćeš se s vrha Amana, s vrha Senira i Hermona , iz skrovđišta lavljih i planina gdje Ti me izluđuješ, sestro moja, o zaručnice, ti me izluđuješ već i samo jednim od samo jednim od tvojih đerdana. Kako su tvoja milovanja lijepa, sestro moja, o zaručnice! Što su tvoja milovanja bolja od vina, i miris tvojih miomirisa nego svi balzami! Tvoje usne liju nektar, o zaručnice; med i mlijeko su pod tvojim jezikom; a miris tvoje odjeće je kao dah Libana. Ti si jedan vrt zakračunan, sestro moja, o zaručnice; jedan izvor1 zaključan, jedan zdenac zapečačen! Tvoji su izdanci raj od narova, s probranim plodovima; kana s nardom2 , od narda i šafrana, od cimetove kore i cimeta, mirhe i aloje , sa svim najdivnijim mirisima. (Ona) Ja sam jedan vodoskok iz vrtova, jedno vrelo žustrih voda, kojima buja Liban! Probudi se, Akvilone! Dođi, Otane ! Učini da zamiriši moj vrt, i da njegovi mirisi poteku! Da moj dragi dođu u vrt svoj i jede plodove probrane! (On) Dođu u moj vrt, sestro moja, o zaručnice; ja berem svoju mirhu s mirisom ja jedem svoje saće s medom ja pijem svoje vino s mlijekom
» Jedite, druzi; pijte, opijte se, mili !« | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:40 am | |
| Ona mu otvara svoja vrata, ali prekasno
(Ona) Ja spavah, ali ja se budim: ja čujem svoga dragog koji kuca! »Otvori mi, sestro moja, družice, moja golubice, savršena; jer, moja je glava puna rose; moje kovrdže, kapi noćnih.« » Ja sam skinula košulju svoju: kako! zar je bijah i odjenulađ Ja sam oprala noge svoje: kako! zar sam ih uprljala« Moj dragi pruža ruku kroz otvor ; a, moja se utroba pokreće. Ja se dižem otovoriti svom dragom! A, s mojih ruku teče mirha, i moji prsti od tečne mirhe, na jabučicama zasuna . Ja, ja otvaram dragom svom! Ali, moj se dragi okrenuo, on je prošao. Izvan sebe ja izlazim njegovim ja ga tražim ali ga ne nalazim; ja ga zovem on mi ne odgovara. Oni me susreću, stražari koji obilaze gradom; oni me udaraju, oni me ranjavaju; oni skidaju s mene moj ogrtač1, čuvari bedema. Ja vas zaklinjem, kćeri Jeruzalema: Susretnete li dragog mog, objasnit ćete li mu Da sam bolesna od ljubavi!
Onaj kojeg ti miluješ, što ima više no drugi o najljepša od žena Onaj kojeg ti ljubiš što ima više nego drugi jedan, da nas ti tako zaklinješ (Ona) Moj je dragi svijetao i ružičast, on je naočitiji no deset tisuća. Njegova je glava od finoga zlata. Njegove kovrdže su od od palme grozdaste, crne kao gavran. Njegove su oči kao golubice na okolo voda, pere se u mlijeku, slijećući na rub školjke vodoskoka. Njegovi su obrazi kao cvijetnjak mirisni koji daje mirise . Njegove su usne ljiljani s kojih mirha teče. Njegove su ruke narukvice od zlata orešene topazima. Njegov je trbuh jedna pločica od slonovače pokrivena safirima , njegove su noge stubovi od alabastra osovljeni na soklove od finoga zlata. Njegovo je lice kao Liban: to je biser, kao što su borovi. Njegovo nepce je slast sama; i svem njegovom biću stremi želja. Takav je moj dragi, takav je moj drug, kćeri jeruzalemske!
Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša od ženađ Kud se uputio tvoj mili, da ga potražimo s tobomđ (Ona) Moj dragi silazi u vrt svoj, u cvijetnjake mirišljive, za napasti u vrtu i brati ljiljane . Ja sam mojeg dragog, i moj je dragi moj, on koji napasa među ljiljanima. | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:40 am | |
| Slika ljubljene
(On) Ti si lijepa, družice, kao Tirsa , dražesna kao Jeruzalem, nevjerojatna kao te stvari znamenite. Okreni od mene svoje oči, jer me one začaravaju. Tvoja kosa je kao stado koza koje se sjuri iz Galaada . Tvoji su zubi kao stado ovaca koje se uspinje s pranja: sve imaju blizance, nitko ih iščupati ne može. Kao kriška nara tvoja je sljepoočnica ispod tvoga vela. Šezdeset su kraljice, a 80 gospodarice, a djevojke su bezbrojne . Ona je jedinstvena, moja golubica, moja savršena. Ona je jedina za svoju majku, sjajna za onu koja ju rodi. Djevojke ju gledaju: one ju vide sretnom; kraljice i gospodarice: one pjevaju svoj hvalospjev: »Tko je Ona koja sine kao Zora, lijepa kao Luna, sjajna poput Sunca, divna kao te stvari znamenite« U vrt orahov ja silazim za diviti se mladicama iz klanca, za vidjeti da li trs pupa, da li narovi cvatu. (Ona) prije neg' shvatih, želja posjedne me u kočiju kraj princa moga.
»Vrati, vrati se, Sulamitko! Vrati, vrati se, da te se mi nagledamo!« (On) Kako biste vi promatrale Sulamitku Kao u jednom kadrilu! Kako su lijepe tvoje noge u sandalama, kćeri plemenitaša. Obrisi tvojih bokova su kao kolutovi, djelo ruku majstorskih. Tvoj pupak je jedna kupa u polumjesecu: nek' miješanja ne uzmanjka. Tvoj je trbuh kao hrpa pšenice obrubljena ljiljanima. Tvoje dvije dojke su kao dva jelenčića, blizanci jedne gazele. Tvoj je vrat kao kula od slonovače. Tvoje su oči kao jezera u Hešbonu, uz Pučka vrata . Tvoj nos je kao Kula Libanska , straža pred Damaskom. Tvoja glava na tvom tijelu kao a njene kovrdže su kao purpur: jedan je kralj uvezan njenim Kako si ti lijepa, i kako si dražesna, ljubavi, kćeri prekrasna! Tvoj je stas usporediv onom u palme; a tvoje dojke, grozdovima. Ja kažem: » Moram se popeti na, da uhvatim njene grane«: Da tvoje dojke budu kao grozdovi jednog trsa, a miris iz tvoje nosnice kao jabuke, a tvoje nepce kao vino čuveno (Ona) idući ravno dragom mom, tekući u usne spavaču. | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:41 am | |
| Sreća biti ljubljen
(Ona) Ja sam svojeg dragog i zanos je njegov mnome izazvan. Dođi, dragi moj; iziđimo u polje; provedimo noć u Selu; zarana, u vinograde, pođimo gledati da li trsje pupa, da li se pupoljak otvara, da li narovi cvatu. Ondje ću ti svoja milovanja podariti. Jabuke ljubavi šire svoj miris; a u našim ponudama su sve vrste plodova probranih: novih, starih također, dragi moj, ja ih čuvam za tebe. Što ti nisi uistinu bratom mojim, othranjen na prsima moje majke! Ja bih te napolju susrela, ja bih te zagrlila: a ljudi me međutim prezreli ne bi. Ja bih te povela; uvela bih te k svojoj majci. Ti bi me uputio; ja bih te mirisnim vinom pojila, mojim sokom od narova. Njegova ljevica pod mojom glavom, a desnica me njegova steže! (On) » Ja vas to zaklinjem, kćeri ne budite , ne budite Ljubavi moje prije no što sama to ushtjedne.« | |
| | | Tefnut
Broj poruka : 435 Datum upisa : 11.07.2007
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... Ned Jul 15, 2007 12:41 am | |
| Ljubav je jednako jaka kao i Smrt
» Tko se to uspinje iz pustinje, oslonjen o svog dragog« (Ona) - Pod jabukom ja te budim: ondje gdje bijaše zatrudnjela, tebe zanijela majka tvoja, ondje gdje bi zatrudnjela ona koja te stavi meni kao biljeg na srce moje, kao pečat na moju ruku. Jer: Jaka kao Smrt jest Ljubav; neumoljiva kao Pakao jest Ljubomora; njeni plamenovi su žestoki plamenovi: udar groma svetog . Velike Vode1 ne bi mogle ugasiti Ljubav i Rijeka ga potopila ne bi. Kad bi netko dao sve imanje svoje kuće u zamjenu za ljubav, sigurno bi prezreli njega. » Mi imamo jednu sestru. Ona je malena: ona nema dojke. Što ćemo učiniti za našu sestru u dan kad se bude govorilo o njoj Da ona bijaše jedan bedem, mi bismo na njemu sagradili jedno krunište od srebra. Da ona bijaše jednim vratima, mi bismo ih zatvorili jednom daskom borovom.« - Ja zar sam bedem i moje dojke uistinu kule? Tad sam ja u njegovim očima kao ona koja susreće mir. (On) Solomon ima jedan vinograd u Baal-Hamonu. On daje vinograd nadzornicima. Svaki ulaže za njegov plod tisuću srebrenjaka. Moj vinograd je na mom raspolaganju. Tisuće su tvoje, Solomone, ali 200 onima koji mu nadgledaju plod. Ti koji si sjeo u sred vrtova, drugovi su pažljivi glasu tvom; daj mi čuti: (Ona) »Poteci, dragi moj! I budi sličan ti gazeli ili jelenčiću srninu, na visovima mirisnim.« | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pesma nad pesmama... | |
| |
| | | | Pesma nad pesmama... | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |