Najljepsi ljubavni stihovi

Život mi proždire mladost
A već se sprema da otegne
dane moje starosti
Nemam pravo da mrzim ikoga
Ali sudbina zato predmet je
Mog straha , očaja i mržnje

Vi koji mislite da čovek
je hrabri kovač svoje sreće
očigledno još život niste okusili
sve je to laž, samo uteha. Ne čekajte nakovanj i čekić
Već molite Boga da sve ovo što pre prođe

Zatvori oči i usni san
san u kome su ti data krila
i neka samo za tebe, večno traje dan
da bi imala vremena da pronadeš bolje
bolje od ljubavi

Kreni odmah i obiđi svet
okusi sve njegove radosti
i neka se ne desi ni jedan pokret
koji bi te uznemirio u potrazi
za nečim boljim, boljim od ljubavi
Udahni duboko i zatim poleti
pretraži celu sopstvenu maštu
ni tad da ti smeta niko neće

Ima li smisla čekati san
kada znaš da ti neće doći
može li iko usporiti vrijeme,
kada zna da će brzo proći
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znaš
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laž
što obavija sjene života
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog očaja zabluda
I ima li smisao smisla?

I da li bi opasno bilo
bez utjeha životnih živjeti
što kriju životno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudiš
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudiš
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

Žena,
mlada, stara, lepa ili ne,
žena je ... žena.
Žena je k'o maslačak
nežna i krhka,
kad duneš u njega, nestane,
al' seme ostaje.
Žena je k'o pupoljak,
ako ga neguješ
lepotu i ljubav ti daje.

Žena je mak,
mirisna i opojna
u san te baca sladak.
Žena je i kaktus;
izvana gorda i nedodirljiva,
iznutra meka i topla,
snagu ti daje.

Jednom u životu
pruža ti cvet ...
zapamtiš li ga
nikada drugu nećeš htet'!

TIJELO ŽENE
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

SAMA

Osivjela soba,
dimom ispunjena,
na stolu čaša,
čežnje ispijena.
Stolica samo jedna,
na kojoj samoća odmara,
kroz prozor vire,
oči prošlosti prašnjave,
a vrata očaja,
niko ne otvara.

jednažena

samo jednim
neuhvatljivim
paučinastim
glatkim
dodirom
otvaraš svilene
svetove
kojima se hranim,
svetove
stvarnije
od daha ,
opipljivije od pamuka
samo jednim
pokretom ruke
pokrećeš snove
i stvaraš u meni
nepojmljivu
nezasitnost.

priđi bliže
moji drhtaji traže utočište
u zagrljaju tvom,
možeš me izmisliti
i ja ću izmisliti tebe
i možda ćemo jednom
biti stvoreni
jer praznine su nam
uvek bile dovoljne
priđi bliže
obećavam neću te sanjati
i možda ćemo jednom
stvarno uspeti.

Jutros...
s prvim trakama zore
namreška more
vjetar neki čudan
što se niotkuda pojavio...

Uplete mi se u kosu
posjednički,
a i nježno...
baš kao tvoji prsti
noćas
u snu...
strasno,
neizbježno....

Pod baršunastim
modrim pokrivačem
neba
bijaše istodobno
i vrelo
i snježno...
... dok volio si me
nježno...
...nježno...
...nježno

A, s jutrom,
bit ću
ako želiš
tvoje sunce
što iza oblaka proviri
tek da ti poljubac udijeli,
noćne snove
smiri...

Ali , mogu biti
i tvoja
kiša
pa ti u
vruće ljetne dane
kapljicama svojim
podariti olakšanje...

A, bit ću
ako želiš
i tvoj stih
nastao u zoru,
a posvećen moru
što ga tako volim...

Sve ću ti biti,
samo zaželi,
zaželi jako
....

i bit će tako!

NN autor

Kroz brda tražim ljubav, kroz ravnice,
k'o lane mlado, što za srnom bježi,
i tražim mjesta, gdje joj vidjeh lice,
k'o otisak u duši nosim svježi.

Niz polje, koje stopa obilježi
prolazim, gledam šumski zaklon, gdje
prisutnost njena nedavna još leži;
nigdje je nema, sve je puno nje.

Al' kad se oči tamo uprave
vrate se opet meni, izigrane;
mislim da vidim njihov cilj-al' ne,
to mene samo prazne maš

Stanite oči, kad se vidjet ne da,
i misao nek' u meni je gleda.

TUGA,TI I JA

Evo me,noci,stara prijateljice
opet njoj cu poci,
niz duge,puste ulice
tamo gdje strahovi prestaju,
obraz mi grije njen dlan.
Na njemu moje usne nestaju
cak i sada,isto izgleda.

Pozdravljam te,noci,stara prijateljice,
i ovaj krug cu proci
nece stic me kajanje.
Sta je ovo proljece
spram njeznih godina,
poziv njen me pokrece,
beskrajno sam,
uzdah joj znam.

Casti me,noci,stara prijateljice
U casu natoci zudnju da me slomije.
Zar nisam dovoljno gubio,
ko ce izmjeriti bol?
Do ocaja ljubio,
namjerno bjezao,
da bi se vracao.

Opet mi se budi tuga,tuga najveca
koju nosi snijeg s planina,
vjetar s ravnica.
Koga sad joj srce voli,
kazi,nek jos jace boli!
Idemo do dna...
Tuga,ti i ja.

Prelijepa pjesma doktorice

jednažena ::

Prelijepa pjesma doktorice

e neces plakat!nemoj da vidim suze!
evo jedne vesele pjesmice samo za tebe :



OKO MOJE

Oko moje
Ovalno
Sto si tako
Provalno?

Provaljuje
Tvoje oko
Ludilo mu
Preduboko

Sa tebe me
Gledaju oci
Ko ce na koga
Da skoci?

heheheeeeeee

MOJA VILO

Da sam ja
Na dunu kutije bombona tvojih
Sitan prah
Pa da me
Vrhom prsta razmazes po usnama
Da sam ja dukat zut
Na tankoj vrpci
U tvojim njedrima
Tvog kaputa da sam podstava...

Vjeruj mi
Ja bi duso s tobom bio
Zauvijek
Al' ljubav mi
Srna sto se lako srece prepadne
Cujes li
Kao kljuc u gluhoj noci
Sto na pod ispada
To moje srce za te udara...

Moja vilo
U oku mi zakisilo
Zbog tebe
A ti ne znas
Lopov ja sam sto ti krade poglede
Da te vidim smisljam glupe razloge
Boze tesko je
Biti bez tebe
A jos teze je
Reci
Volim te

Doktorice, lepo bi bilo da nam navedeš pesnika, autora, pevača ... kada postavljaš pesmu ako nije tvoja.

Ovu pesmu peva Miroslav Škoro, zar ne?

ah,sorry ,nisam primjetila da ostali postavljaju imena autora pa se
ni ja nisam smatrala obaveznom za to
da Skoro,i jedna od meni najdrazih pjesama

NEBO MOJE MLADOSTI

Mladosti moje nebo,zvono od stakla.
Tresnje u cvatu.Iz trave cvjetici vire.
Pahulja snjezna djecije nam dlanove takla,
A mi smo jos nosile fiorentinske sesire.

Daleka brda Jutlanda i polja pusta,
Zvijezde padahu u dvoriste mog tate.
Tu mornar je pricao u kasne sate
O luckoj krcmi i djevojci vatrenih usta.

"Hoces li samnom,mala?"Pruzih ruke,
I poljubac mi dao mornar plavi je,
"Jer zorom rano krecemo iz luke..."
Sto su lijepe cure sred Batavije!



/ Emmy Ball-Hennings (1885-1948)

LJUBAVNIK

Pred mnogim sam vratima čekao
i na mnoga uha šapnuo svoju pesmu.
Htedoh da zavedem mnoge lepe žene...
I uvek kada su se jedna usta predavala,
kad je žeđ bila ugašena, jedna blažena
iluzija u grob je odlazila.
Ostalo bi samo telo u prevarenoj ruci.
Poljupci koje strasno moljah,
duge noći koje grozničavo isčekivah,
na kraju behu moji - kao zgažen cvet,
bez mirisa, nestala bi lepota.
Iz mnogih postelja ustajao sam tužan
kad od žudnje je postajala navika.
Bežeći od užitka tražio sam san,
opet novu želju i svoju samoću!
Taj užitak moje je prokletstvo
jer srećnim me ne čini,
jer svaki san o njoj stvarnost uništava!
Oklevajući, ruku ka novom cvetu pružam,
da novom uhu svoju pesmu šapnem...
Brani se, lepotice moja, zakopčaj haljinu svoju!
Opčini me, muči me. Nikad ne reci Da!

(Herman Hese)

Lepa pesma

Ljubavna pesma

Kako da dušu sputam, da se tvoje
ne takne? Kako, mimo tebe, njom
da grlim druge stvari i daljine?
Ah, rado bih se sklonio na koje
daleko mesto usred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kome
neće je tvoje njihati dubine.
Al' ipak, sve što dodirne nas dvoje
k'o gudalo nas neko spaja, koje
iz dveju struna jedan mami glas.
Na kom smo instrumentu? Ko nas satka?
I koji ovo svirac drži nas?
O, pesmo slatka.

Rajner Marija Rilke

Evo me opet, nakon duzeg vremena, i opet...sa stihovima koje obozavam.
Na jednom sajtu nasla sam bezbroj prelijepih ljubavnih stihova, koji nemaju autora.








Jutrima te volim


Volim te gledati u jutrima rosnim,
Dok mi se mazno budiš u krilu.
Dodirivati svaku crtu tvog lica,
Osjećajući kožu meku kao svilu.

Najljepša su ta naša zajednička buđenja,
Miris kave što se izvija i osjeća u zraku.
Oči sjedinjene, ruke spletene u neraskidivost,
I sunčev sjaj što kroz prozor prodire u traku.

A ti se smiješ, ljubiš me, dodirom me pališ,
U mojim venama krv već počinje da vrije.
I znam da ću opet biti krštena strašću tvojom,
Dok me žar žudnje i ljubavi u isto vrijeme grije.

Tvoja sam želja, tvoja ljubav, tvoje svanuće,
I zvijezda prva što se na nebu javi noću.
Tvoja sam Boginja svakog narednog dana,
A ti moj Vladar kojeg jedino i zauvijek hoću.

Stopimo se u jedno, vinimo do nebesa,
Bezgranična i bezgriješna je ljubav ova.
Uronjeni jedno u drugo, u kovitlacu strasti,
Mi smo duše i tijela satkani od slatkih snova.

Treba mi tvoja blizina


Neka me zavedu tvoje drage oči,
I obgrle čvrsto tvoje nježne ruke.
Budi moja zvijezda, treperava i sjajna,
Obljubi me noćas uz strastvene zvuke.

Tako mi treba tvoj mekani dodir,
Tvoja nježnost, sva tvoja toplina.
Pokloni mi osjećaj svoga pripadanja.
I emocija neka se slijeva sva silina.

Želim da drhtim u tvojim rukama,
Neka se rastopimo, neka nestanemo.
Sljubljeni tijelima, jedno uz drugo,
Želim da nikada ne prestanemo.

Ne pitaj ništa, ne budi me iz snova,
Neka drhtaji moji budu jedine riječi.
Sa strašću u sebi, s ljubavlju ovom,
Ti si melem, što sve ožiljke liječi.